Autor: Nika Ostoić, 30.09.2011.

NAPOMENA: Ovo je jedna stvarno teška tema pa ću vam je pokušati približiti kroz više ili manje stvarne iliti polu-istinite događaje u našoj redakciji kroz posljednjih 24 sata.

Krećem:

Din don. Stiže poruka na mobitel:  "Dojebi se na pivom zalivenu revoluciju frustriranih pički!!! Hajddddd!! We have cookies!!! :)))))'' 

Primamljiv poziv, ali: ''Sorry, nemrem, bitch I'm busy, uživajte :***'' - odgovaram i mislim si, zaš si ti frustrirana, imaš novu frizuru i novog dečka i the time of your life, ne? Nevermind. 

Ulazim u redakciju. Trebamo snimiti veselu najavu za jedan veseli event, odnosno ja trebam pred kamerom reći da se jako veselim eventu. U redakciji svi truli. Truli je preblaga riječ. Svi sjede za kompjuterima i tipkaju nešto, ali izgledaju kao da naručuju vlastito ubojstvo, cvijeće za vlastiti sprovod ili pišu oproštajno pismo prije samoubojstva.  Uz to i psuju. Kad naručuješ tuđe ubojstvo ili cvijeće za tuđi sprovod, onda ne izgledaš tako kao što je izgledalo pet ljudi u redakciji. Svih pet osim šestog. Taj šesti je neki nepoznati čovjek s pirsom na bradi.

Nepoznati čovjek s pirsom na bradi se glasno smije, vrti se na stolici, pjevuši i veselo tipka. Valjda naručuje nečije ubojstvo ili cvijeće za nečiji sprovod. Upoznajem se s njim, a kako ne pamtim imena za mene ostaje samo 'nepoznati čovjek s pirsom na bradi'.

Počinjemo snimat veselu najavu za veseli event. Nije mi veselo pa ne uspijevam veselo najaviti veseli event. Snimamo 40 puta, a svaki put snimka je sve gora. Svi psuju jer materijal ne valja. Na kraju se dobrovoljno javi nepoznati čovjek s pirsom na bradi i snime njega. Odlična uvjerljiva vesela najava za veseli event, snimljena iz prve. Sigurno će puno ljudi doći jer nepoznati čovjek s pirsom na bradi je odlično odradio posao, iz njegove iskrene i vesele najave očito je da će event biti među najboljima u svijetu, ako čak ne i najbolji ikad! 

Nepoznati čovjek s pirsom na bradi sjeda nazad za svoj kompjuter i nastavlja veselo pisati mailove.

''Kako si? Trulo izgledaš.'' - pita me osoba 1. 

''A onak. Tak tak.'' - odgovaram. ''Kaj ti je?'' - uporna je osoba 1. 

''Pa ono. Niš posebno. Još malo bolujem od PPDa'' - odgovaram i vrtim se na stolici jer sam čula da lunapark pomaže.

''Imaš PPD?!'' - oduševljeno će osoba 1: ''I ja isto!!''

Svi u isti čas prekinu s naručivanjem vlastitog ubojstva ili što su već radili i okrenu se.

Osoba 2: ''I ja isto!!!''

Osoba 3: ''I ja isto to imam!''

Osoba 4: ''I ja bolujem od toga!!''

Osoba 5: ''Fakat?? Pa i ja isto!''

Nepoznatom čovjeku ništa nije jasno. Zavrti se svom snagom još jednom na stolici i zadere se: ''Od čega bolujete??''

Svi u jedan glas odgovaraju: ''Od PPDa!!''

''Šta?? Od čega??? WTF?'' - uporan je nepoznati čovjek s pirsom na bradi.

Svi u isti glas: ''Pa od POSTPREKIDNE DEPRESIJE!!''

''Isuse Kriste, premili i presveti'' - hvata se nepoznati čovjek s pirsom na bradi za glavu: ''Što vi žene sve nećete izmisliti! Postprekidna depresija, to ne postoji!''

''Kako ne postoji, šta ti nikad nisi bio u PPD?'' - pitam ga.

''Naravno da NISAM, haloooooooo?? To uopće ne postoji!'' - užasava se nepoznati čovjek s pirsom na bradi.

''To postoji, ajde googlaj pa ćeš vidjet da postoji!'' - odgovaram mu 100% sigurna da će dobiti 364623 rezultata za traženi pojam i usput si mislim da čovjek ili nikad nije imao curu ili je stvarno čelični muškarac, čeličniji od kirurškog čelika koji ima zabijen u bradu.

''Evo, baš ću googlat pa ćete svi vi koji ovdje od toga bolujete vidjet da to ne postoji'' - kaže nepoznati čovjek s pirsom na bradi i upisuje pojam u Google.

Gle, stvarno. Google mu odgovara: ''Jeste li mislili POSTPORODNA DEPRESIJA?'' + nekoliko rezultata nevezanih za išta, osim za TipiTV. 

''Woohoo, gle fakat, koji sam ja car, ja sam izmislila taj termin! Ja sam ga otkrila!'' - smijem se i vrtim na stolici, a u taj tren šef ulazi u redakciju s bocom rakije.

''Šefe, kakva je to boca rakije?! Dajte mi da probam to!'' - vrišti nepoznati čovjek s pirsom na bradi.

Šef mu odgovara: ''Dobio sam to od susjeda, to njihova baba proizvodi. Čisti otrov, a ti i onako ne smiješ piti.''

''Zašto ja ne smijem piti?!?'' - užasava se nepoznati čovjek s pirsom na bradi, a suze mu naviru na oči.

''Pa idiote, ne smiješ piti jer nisi u postprekidnoj depresiji! Ne otimaj lijek oboljelima!'' - zadere se šef, strog kao i uvijek, i udari šakom o stol toliko jako da je nepoznatnom čovjeku izletio pirs iz brade.

''Šššefe, pppa šššta i vvi zzznate za tu bbbolest?'' - zamuckuje već prestrašen nepoznati čovjek, sada bez pirsa na bradi.

''Naravno da znam, glupane. Svatko normalan je nakon prekida u postprekidnoj depresiji najmanje mjesec dana!'' - strogo će šef mršteći se poput morža.

''Pa ne razumijem, zašto si ljudi nakon prekida ne nađu novog partnera odmah?'' - sve je zbunjeniji nepoznati čovjek bez pirsa na bradi.

''Pa zato jer moraš biti lud da nakon prekida nađeš nekog novog. Meni se frajeri sad gade! Fuuuuuuj!! '' - odgovoram ja, a svi ostali klimaju glavom odobravajući moju izjavu.

''Kako?? Pa kad si prekinula s likom?'' - znatiželjan je nepoznati čovjek bez pirsa na bradi, dok puzi po podu tražeći svoj pirs.

''Prije malo manje od dva mjeseca il tak neš'' - odgovaram.

''Dva mjeseca?!? Pa to je daaaaaavno, već bi trebala imati trećeg bivšeg dečka nakon toliko vremena?!'' - vrišti nepoznati čovjek bez pirsa na bradi s poda.

''Ovakve bezosjećajne životinje neće raditi u mojoj redakciji! Otpušten si!'' - zadere se šef, udari nepoznatog čovjeka bez pirsa na bradi nogom u guzicu i izbaci ga iz redakcije, zaključa vrata 3x iznutra te nastavi: ''Svi vi moji mili radnici u postprekidnoj depresiji, popijte malo rakije! Popijte cijelu bocu, to najbolje liječi!''

Krene otvarati bocu, no ja mu je izbijem nogom iz ruke, boca odleti u zid i razbije se u tisuću stakalaca - slično kao kad razbijete iPhone. Zaderem se: ''Ne, šefe!!! Ljudi oboljeli od PPDa ne smiju piti!!''

''Zašto pobogu?'' - pita šef sav zbunjen.

''Zato što nakon tri čašice svom bivšem šalju nerazumljive polu-jadne i polu-sexualne poruke!!!'' - objašnjavam, a svi prisutni klimaju glavom jer zborim istinu.

''Pa dobro, nisam mislio da toliko malo popiješ, trebaš se baš napiti ko svinja!'' - uvjerava me šef, a ja nastavljam:

''Ne, šefe, jeste li ludi? Tada postprekidna depresija prerasta u POSTPREKIDNU AGRESIJU i...''

''...i onda svaka kemijska olovka iz ove redakcije postaje ubojito oružje, a posebno prazna boca.'' - nadopuni šef i dodaje: ''Mudra si kao i uvijek. Dobit ćeš povišicu.''

THE END.

Eto, danas se možete pohvaliti svojim roditeljima da ste kroz zanimljivu priču naučili dva nova pojma kojih još nema na internetu: POSTPREKIDNA DEPRESIJA i POSTPREKIDNA AGRESIJA.

Vidimo se u sljedećem nastavku u kojem ćemo kroz priču naučiti neke nove zanimljive pojmove.

Bokec!