Autor: Nika Ostoić, 09.09.2011.

Moje ''i'm not arrogant, I just truly believe i'm the best int he world'' kolumnice previše uzrujavaju čitatelje, a kako sam u dubini svog malenog, crnog , trulog i potrganog srca ipak dobra osoba, napisat ću sada nešto LIJEPO. Baš onako lijepo, lijepo kao cvjetna livada ako nemaš alergiju na pelud. Lijepo kao tropska kišna šuma ako se ne bojiš zmija kao ja. Lijepo kao malo štene ako te ne smetaju tvoje krvave ruke jer na njima oštri zube. Mene ne smetaju.

Evo i dokazni video, ali to slobodno pogledajte kasnije ili nemojte uopće – osim ako stvarno niste istinski ljubitelj malih divljih pasa:

Namjeravala sam početi drugačije no na ovakav naslov potaknula me 'fejs-drugarica' svojim inspirativnim statusom: ''CIGARETOM PROTIV GLADI!'' – ovo nije reklama za cigarete, nije ni ''Pozdrav iz Rovinja'' niti išta slično. Ovo je realna pričica bez pretjerivanja. Onako, za dobro jutro, za poslije ručka ili za prije spavanja. Ovo je pričica o patnji, a slučajnost je što je patnja nerijetko vezana uz cigarete – ne mislim pritom na rak grla, pluća, jezika... bilo čega.

Kad si gladan (kao ja sada, al' ne da mi se do kuhinje) - patiš pa pušiš jer znaš što bi drugo.

Kad učiš za ispit (trenutno ne trebam učiti, ali trebala bih pisati znanstveni rad, a to dođe na isto) – patiš, i ne znaš što bi drugo pa pušiš. I prepušiš se.

Kad napucaš ''the love of your life'' (kao ja sada, nedavno brijem) – patiš, pa pušiš.

Kad izmaltretiraš napucanu osobu jer si impulzivni manijak (kao mala ja) – patiš, pa pušiš 27 cigareta po satu. Jer si popušio. Možda i nisi, ali to sad nije bitno. Kad me nešto prosvijetli prenijet ću vam nova saznanja.

Kad želiš tu osobu natrag, sa svim njenim manama i vrlinama, čak nek ti napravi sina pod svetlima kazina (il kak već ide u nekoj srpskoj pesmi koju mnogi stavljaju za status na fejsaču) , a nema povratka jer si osobi požder'o sve živce (kao ja sad) – patiš pa pušiš cijeli dan i noć.

Kad ti frendovi kažu da zaboraviš tu osobu jer ste dosta zla jedan drugome nanijeli (kao on i ja) – patiš, pa pušiš toliko da više ni ne možeš oprati zube jer je toliko nikotina na njima.

Kad ti kažu da ''vrijeme liječi sve rane'' (k'o što govore meni) – patiš, iznerviraš se, prepušiš se dodatno i još ugasiš čik Gibonniju na čelu iako on nije kriv za tvoje probleme, ali jednostavno izgleda kao netko tko bi mogao tako nešto reći. (isprike Gibonniju, ništa osobno, tajno ga slušam kad sam emo)

Kad ti kažu da moraš prestat pušit (k'o meni svaki tjedan barem x2) – patiš jer se tajno bojiš mučne smrti s cijevi zabijenom u grlo pa opsesivno-kompulzivno popušiš još više cigareta.

Kad nemaš novaca za cigarete (što se meni na sreću rijetko dešava) – patiš pa pušiš tuđe cigarete i to osam tuđih cigareta po minuti, jer tko zna kad ćeš imati prilike zapaliti sljedeću.

Kad ti je dosadno (kao meni često) – patiš jer ne želiš, kako je Picasso rekao ''umrijeti od dosade'' pa pušiš.

Kad shvatiš da si pušioničar (ponekad se i ja to zapitam) – patiš, pa opet pušiš jer pušioničari puše. Jer su popušili.

Kad pročitaš da pušenje u mladosti, u slučaju da se prestane do 30.g. smanjuje rizik od nekih bolesti u starosti (give it to me baby) – patiš, jer ne želiš prestat do 30., pa opet pušiš i nadaš se da ćeš ipak prestati i da će ti pušenje u mladosti produžiti život u starosti. Pušiš protiv smrti.

Kužiš, htio ili ne, pušiš. Propušiš u osnovnoj jer moraš biti cool, ako ne tada, onda u srednjoj jer se to u tom životnom razdoblju zove SWAG. Ako ne ni tada, propušiš na fakultetu ili pak na poslu. Ili kad dobiješ otkaz. Ili kad te muž/žena napuca i pobjegne s loverom na Siciliju, a ostavi ti posranu djecu. Propušiš. Jer si popušio.

Propušiš jer si pušioničar samim time što si rođen u ovoj zemlji koju je 'Gospod Bog za sebe sačuv'o', ali je ipak prepustio nama da je obrađujemo i brinemo se za nju, no to nam nije pošlo za rukom. Pušimo svi. Bilo cigarete, bilo igru života, bilo travu. Ja pušim prvo dvoje. Cigarete redovito, igru života povremeno, a ovo treće sam pušila dva-tri puta između sedmog osnovne i trećeg srednje i nije mi se svidjelo. Ajde barem to jer svidi mi se svaka glupost kao i većini vas.

Ovo je na kraju ipak ispala priča o cigaretama, je l' tak? Namjeravala sam pisati o nečem drugom. Sorry, valjda imam A.D.D., prelako skrećem s teme, zaboravljam o čemu sam željela pisati i očito nemam smisla za pisanje (lol jk, pišem bolje od... ne znam koga jer niti jednu knjigu nisam pročitala). Neki kolumnisti u časopisima započinju svoje kolumne sa: ''Ne znam o čemu da pišem!'' – što me automatski natjera da popušim 3 cigarete, tako da će mi ovaj slijed misli biti oprošten, ne?

Pušači!! Pušači, prestanite pušiti! Od toga nemate ništa osim gubitka u bitci s glađu, patnjom, ljubavlju, smrću i ostalom ekipom koja privlači cigiće iliti cigarete. Ti napadači imaju jače oružje od cigareta. Od cigareta imate samo puno isfuranih fotki s cigaretama (kao ja), a to je... a to je... to je stvarno isfurano, iako Lady Gaga pokušava pušenje opet uvesti u modu.

Za kraj, evo vam jedan lijep video na granici dobrog ukusa, potaknut će vas da se ispovraćate i prestanete pušiti, no najvažnije: PAZITE DA NE POPUŠITE ŽIVOT.

Je l' ovaj tekst bio dosadan? Je? Okej. I mislila sam. Morat ću sljedeći put opet nastavit u svom starom tonu.

Do čitanja.

Foto: Tomislav Šušić (''Harper's Bazaar #2 session'' 2009)

Videi: Nika Ostoić (kućna kolekcija 2011) i nešto staro iz kućne kolekcije također