Autor: Carrie Bradshaw, pardon, Nika Ostoić, 26.09.2011.

Na ovo sranje od teksta iliti otkrivanja tople vode (čak ne mineralne) potaknula me  10 godina stara epizoda serijice ''Sex & The City'' koju sam neki dan polovično pogledala na nekom bosanskom programu koji titluje svaku desetu rečenicu i to pogrešno. Inače ne cijenim previše tu serijicu jer je to po meni samo gledljiva ekranizacija sadržaja časopisa za djevojčice i priglupe žene. No, tko sam ja da sudim o tome? Miss Nobody.

Topla voda koju ću vam otkriti u ovom tekstu je mnogima od vas vjerojatno već davno otkrivena, ali za mene je prilično nova, nikad viđena topla jebena voda. Prejebeno topla voda. U seriji je rečeno otprilike ovo:

''Žena se uvijek mora mijenjati zbog muškarca kako bi on bio sretan i kako bi veza funkcionirala, a kad žena zatraži od muškarca da promijeni najmanju sitnicu na sebi kako bi udovoljio njoj - tada žena dobije nogu u guzicu.''

Apsolutno točno, u velikoj većini slučajeva. 

Zašto je to tako? Možda zato što je muškaraca manje nego žena pa su žene prisiljene podilaziti jer makar se kaže ''there's plenty more fish in the sea'' - to nije točno, nema toliko muških riba u moru koliko ima ženskih. 

Jesu li žene jadnije ili slabije? Zašto, statistički gledano, žene opraštaju muškarcima puno više i češće nego muškarci ženama? Je li to zbog gore navedenog podatka da nema dovoljno muških riba? Posebno kvalitetnih riba? Traže li uopće kvalitetne muške ribe od svojih ženskih riba da se mijenjaju? Postoje li uopće kvalitetne muške ribe ili samo one prividno kvalitetne, one s 12 ljubavnica po metru kvadratnom, koje to vješto skrivaju od svojih 'glavnih' žena ili su te žene preglupe da to shvate, ili pak same sebi glume da su glupe - opet zato jer nema dovoljno muške ribe u usranom moru?

Žena može birati - hoće li podilaziti ili biti sama jer ako ne podilazi muškarcu - ostaje sama. Može birati i hoće li, ako neće podilaziti i ponašati se kako 'njen' muškarac od nje očekuje, lagati mu o tome što radi, dakle voditi izmišljen život i stalno si stvarati alibije za to gdje je, s kim je, o čemu razgovara i u koliko je sati otišla spavati - ili biti sama. Ova opcija s izmišljenim životom kako bi se udovoljilo muškarcu je među glupljima u svijetu i dugoročno vodi u propast. 

Sve opcije vode u propast - osim ako ne uživate u samoći. Naravno, bolje je biti solo nego nečija emotivna robinja, marioneta, platnena lutka koja se navuče na ruku pa se s njom igra u lošoj dječjoj predstavi na pozornici kartonskog dječjeg kazališta... Ili crv na udici kojim se muška riba poigrava.

Čim muškoj ribi nešto ne odgovara, makar se radilo o odabiru filma za gledanje u kinu ili nečem tako banalnom, riba se raspizdi, pošalje žensku ribu u lepi veliki kurac. Kako je u nekom svom promo videu lijepo rekao pokojni Leon Botha:

''When I do good - no one remembers. When  I do bad - no one forgets.'' - upravo tako. Ženska riba muškoj ribi, u svojoj želji da muškarcu udovolji, učini toliko lijepih stvari i priušti toliko lijepih trenutaka. Muškarac joj priušti mnogo lijepih, i mnogo ružnih - mnogo, mnogo, mnogo više ružnih nego ona njemu jer on nema takta i misli samo na sebe, ali ona oprašta - jer žene imaju razumijevanja puno više nego muškarci. Možda i više emocija?

No, kad muškarac pretjera sa svojim bullshitom o tome što žena treba raditi, s kime će se družiti, što će obući, kako će se fotografirati, s kime će razgovarati, s kime poslovati...itd. (ili kakav god problem bio), i kad žena uzvrati udarac i ''naplati'' mu to - muškarac ne oprašta, svo dobro te žene pada u zaborav - muškarac se toga ne sjeća, sjeća se samo lošeg. Ta do jučer  navodno voljena i obožavana  žena odjednom je za njega zla vještica koja ga je ubila, uništila, ona je kurva, krava i pička joj materina. Kako je mogla to nešto učiniti, reći?!  A što je on? Svetac? Sveti Franjo Asiški? Zašto su žene sklonije pamtiti lijepe trenutke, a zaboravljati i opraštati loše?

 Ima neka narodna, ne znam je li poslovica ili pjesma, ali odlično opisuje ovo o čemu pričam:

''Gdje ponos dođe po svoje, tu ljubav kofere već pakuje.'' - točno. Apsolutno točno. 

Muške ribe su toliko ponosne, netaktične i monstruozne u svom nedostatku osnovnih emocija, mogućnosti da sagledaju svoje postupke objektivno i općenito nedostatku onoga što čovjeka čini različitim od najjprostijih vrsta životinja, primjerice riba,  da mi dođe da se izrigam po tipkovnici sada dok ovo pišem, ali to ne želim pošto nemam volje i vremena čistiti bljuvotinu čačkalicama i štapićima za uši - jer ako ste se ikad izrigali po tipkovnici onda znate kako je teško izvaditi to između tipki.

Kad bi žene imale i jednu desetinu tog ponosa kakvog imaju muškarci, tada niti jedna veza ne bi trajala duže od pola sata. Okej, pretjerujem - neka bi potrajala i 12 dana, ali taj bi par ušao u Guinessovu knjigu rekorda.

Osnovne razlike između muških i ženskih riba: 

- ženska riba zna reći: ''Oprosti'' - kad je to potrebno, a muška ne zna. Razumijevanje kod žene: 97% - razumijevanje kod muškarca: 2%. Uviđanje vlastitih pogrešaka kod žene: 95% - uviđanje vlastitih pogrešaka kod muškarca: 0,000001%. 

To razumije i Elton John kad pjeva ''Sorry seems to be the hardest word'', ali on se ne računa pošto je gay i vjerojatno ima ženski mozak.

Opet se vraćam na isto pitanje: Zašto? Možda zato što su žene ipak gluplje, možda im je stvarno mjesto samo u kuhinji i možda im stvarno nikada nije trebala biti priznata ravnopravnost s muškarcima. Možda s razlogom u nekim primitivnim zemljama ubijaju žensku djecu. Možda su te primitivne zemlje zapravo evoluirale puno više od onih, po tehnološkim dostignućima naprednih, pa shvaćaju da žene ne služe ničemu jer su bez veze i ne znače nikome ništa, od njih nikakve koristi?

Ili su muškarci u biti oni koji su preosjetljivi? Jesu li oni nježniji spol pošto na svaku grublju riječ reagiraju kao četverogodišnje dijete kad mu oduzmu omiljenu igračku? Samo stvoreni da budu direktori i vladaju?

Zašto se pak onda puno više muške djece spontano pobaci i puno više muške novorođenčadi umre, unatoč medicinskim dostignućima? Oni su nježniji spol, a postat će još nježniji pošto više nema obavezne vojne službe da se očeliče ondje.

Oni su trula riba pa bi oceane trebalo još više zagaditi da ta nježna trula riba pocrkava jer je nesposobna za život i sakrije se u mišju rupu u svakom trenutku koji joj je neugodan, zove u svako doba dana i noći kad nešto treba, a na pozive se javlja samo kad njoj - muškoj ribi - odgovara.

 Sve ženine prijateljice su kurve i glupače, a svi njegovi prijatelji Actionmeni i genijalci...bla bla bla

Završavam ovaj tekst jer čini mi se da zvučim kao Carrie Bradshaw, a nikako ne želim biti svrstana u gomilu njenih imitatorica, niti ne želim da netko pomisli da sam član udruge B.A.B.E. jer nisam ni prvo ni drugo.

Riblji pozdrav iz učmale vode s puno mjehurića!

Zraka, zraka, molim zraka!!!!

PS evo i jedan narodni napjev, ne znam cijelu pjesmu, pa ne znam o čemu je riječ, ali znam refren ''Moglo bi bit da je lakše umrit nego judima reć oprosti'' pa mislim da je prikladno: