Ecce homo! 

Sve ono androgino danas, ono što smo prihvatili pod poželjno, u jednom smjeru muškarca čini manje muževnim, a ženu manje ženstvenom. 

Prostor između spolova se sužava, a od žene se očekuje da bude samosvjesna, jaka, da dobro izgleda, da ne plače, da šuti, dakle da ne bude žena. Ženski antipod- muški rod odjednom je nježniji, odjednom koristi ženske preparate, brije pazuhe, ne ide loviti neku životinju da bi žena nešto skuhala i nakon toga bi nježno vodili ljubav- jer žena mora biti nježna. 

Žena mora biti nježna i dok lakira nokte, ona mora nježno rezati luk i mora nježno plakati. Nježno mora skinuti čarape i nježno mora izigravati majku.  Ona nipošto ne smije biti gruba jer žene nisu grube. Ne smiju biti grube. Ako su grube onda su kuje.  Ako su grube moraju biti u seksu grube, a to se smatra perverznim jer žene moraju biti nježne.

No, muškarci su ti kojima se suptilno podvaljuje teret preljuba- to je u njihovoj "muškoj" prirodi, a latentni krivac je žena- ako žena muškarca prevari onda ona to čini jer je kurva željna kurca koja ne može držati noge skupljene.

Dok se s jedne strane na ženu gleda kao na snažniji spol jer ima dva X kromosoma pa zato i dulje živi, dulje podnosi bol i dulje doživljava orgazam, perverzno je to što žena ima dulji orgazam. Zašto ga ne bi imali muškarci?

Zašto muškarci ne bi i u tome bolje uživali? Ionako muškarci svijetom vladaju, samo to nitko ne želi priznati. 

Kad muškarac prevari ženu, sigurno je ona tome doprinjela, ona ili je zapustila svoj izgled, ili mu nije kuhala ili mu nije dala analno ili mu nije dala dovoljno  nježnosti i pažnje pa je on odlučio neperverzno naći utjehu u jednoj ili više antipodnih onih robota koji spremaju sendviče. 

Prevarena žena je jadna žena. Ona je sumnjičava žena prema svim onim budućim mužjacima. Razapnimo ženu! Tko to mi? Mi društvo, mi kolektiv, mi koji smo preslabi da bi egzistirali individualno, da bi mislili za sebe. Mi se moramo sakriti u društvo!U društvo se moramo uklopiti, moramo svoju individualnost prikrojiti u korist kolektiva, prikrojiti ga kolektivu i utopiti u kolektivu.

Društvo je perverzija u kojem perverznost je perverzna, dakle tabuizira se seksualna perverziju pod okriljem Katoličke crkve po kojoj je oralni seks nepoželjan  jer ejakulacija izvan vagine ne doprinosi rađanju jednog Hrvata, jednog pobornika HDZ-a, jednog ljudine koji će krasti, no to se neće smatrati perverznim. Nije perverzno nekome nanijeti bol, osim ako ona nije seksualna. Nije perverzno nekoga osuditi na smrt. 

Perverzno nije gledati državnog moćnika gledati pod optužbenim svjetlom. Onaj koji je diktirao i sudio sad je onaj kojem se sudi.  I nimalo nije perverzno što mu se posvećuje toliko pažnje koja mu uistinu imponira, koja jača njegov ego.  Perverzno je što ćemo potrošiti tih 4, 5, 6 ili 7 kuna da bi čitali kome su spale gaćice na nastupu, o tome da manekenke ne gladuju, da bi pročitali usrani horoskop,  ispunili križaljku koja je, očito, sastavljena da je i najveći idiot u državi Danskoj riješi i divi se svojoj inteligenciji. 

Društvo je takvo da je mlađe poželjnije, mlađe u smislu 16-ogodišnjakinja koje muškarci u srednjim godinama ogoljavaju u svojim umovima. 

Žene sigurno zbog sebe ne idu pod nož iz estetskih razloga, presing je postavljen od strane kolektiva s jasnom mišlju: sve što se izdvaja je perverzno i to se mora popraviti. 

Da većina žena ima metar i čunga lungu, male sise i kukaste nosove, ta većina bi se rugala onom slabom postotku ženskog roda s malim nosovima, velikim grudima  i od metar sedamdesetpet. I taj manjinski dio bi se osjećao slabijim, manje vrijednijim te ružnim.

Perverzija je degradirajuća, ona se beskrupulozno uvukla u sve segmente društva; ona se hrani našom naivnošću, bujajući kolektivnom kugom i osuđujući sve što je drugačije, ona se pribojava onog novog, onog stranog, ona se srami svoje perverzije.