Autor: Nika Ostoić, 11.09.2011.

Za početak: NAPOMENA – gornji video pogledajte nakon pročitanog texta i sve će vam biti jako jasno. Najjasnije. Zapjevat ćete čak.

Dakle, kažu da ''o bivšima sve najbolje'' jer ste i vi bili s njima jednom. Možda jednom davno, ali jednom. LOL

Upravo suprotno. O bivšima sve najgore jer da su bili dobri i dalje biste bili s njima, zar ne? To što ste pogriješili ne znači da o kretenima morate govoriti ''sve najbolje''. Zašto najbolje kad je osoba očito ispala govno među najvećima u kanalizaciji?! Bili biste budala kad biste govorili najbolje o njima, to bi značilo da ste i vi govno. To što ste pogriješili pa se zagledali/zaljubili u osobu koja spada u kanalizaciju, niste vi krivi. To samo znači da ste, kao što rekoh, POGRIJEŠILI. Svatko griješi, čak i Isus Krist je pogriješio kad je vjerovao Judi (Juda = car!!), pa zašto ne biste i vi pogriješili jednom, možda dva ili tri puta?

TKO JE BEZ GRIJEHA, NEKA BACI KAMEN PRVI!! Tj, tko nikad nije pogriješio.

Evo, ja ću!

Zapravo, dopustite mi da navedem nekoliko primjera iz svog ljubavnog (LOL) života koji će vam pokazati zašto samo najgore govoriti o bivšima. Navest ću samo high lights:

1.

Imala sam jednog psihologa. Visok, crn, zgodan, plavih očiju, 27 godina, doktorat na pomolu, uz to glazbenik i DJ u nekoliko klubova. Divan je bio. Učio sa mnom za ispite na fakultetu čak. I onda... onda ispalo da ima još nekoliko djevojaka s kojima vodi isti takav život – ne nalazi se s njima noćima nego također uči s njima, vodi ih na more, kao što je planirao i mene (odustala sam jer sam prerano, tj.na vrijeme SHVATILA), dapače, plaća im fakultet itd. Nije se radilo o tri djevojke nego barem o sedam (za toliko sam ja saznala). To nisu bile avanture nego VEZE. Jer čovjek je jednako vremena i pažnje posvećivao svakoj. Završilo kako je završilo. Frajer dobio pljuske od tih žena sa svim strana, a i poginuo u prometnoj nesreći s jednom od tih lani u ovo doba, koja je ove godine, nakon duboke kome, u bolnici i preminula. Sreća da ja nisam bila jedna od njih – barem mi je tako mater rekla. Imala je pravo: kako je živio tako je i završio. Veliki katolik. Jedna osoba manje na mojoj listi za stiskanje šamara. Iako ih je od mene dobio dovoljno. Jesam li kriva i trebam li o njemu govoriti sve najbolje? Kriva sam jer nemam detektor za psihopatiju i kriva sam što nisam shvatila, kad sam mu vidjela penis, kojeg nije imao nego sam upitala: ŠTO JE TO? – trebala sam shvatiti da osoba koja nema penis nego nakupinu tkiva što liči na omanji pregažen šampinjon treba imati problema u glavi. Sve najgore o njemu. Gori u nekom krugu Danteova pakla.

2.

Bio je jedan, kojeg neću nazvat svojim dečkom, nego likom s kojim sam se nekoliko puta našla. Nekoliko puta zabrijala. Jedan iz moje osnovne škole. Po meni mu je mana bila što je preveliki macho za mene – pištolji, motori i tetovaže – to su mu bili interesi. Zrakoplovna škola, trgovina sportskom opremom, auti i motori. i... i onda je taj macho počeo vrištati poput pičke kad vidi pauka: ''Ja sam peder! Ja ovo ne mogu!'' bla bla bla Uglavnom, shvatili ste, veliki macho je bio gay i poručio mi: ''Da nikom nisi rekla da sam gay!! Ja se jednog dana namjeravam oženiti!!!!'' – te mi još slao SMS poruke tipa: ''Ako ikom kažeš za moju sexualnu orijentaciju razbit ću te'' – slatko jelda? I onda mi još njegov 'best frend' – koji ne shvaća da njegov best frend drka na njega napisao: ''Hahahaha, kak te ovaj zeznuo da je gay:D'' – da, da... get a life, and get a brain. – ovo je samo anegdota i smiješno je što se taj slika sa Stefani Hohnjec i glumi macho tipa i dalje,a guzi ga neki prodavačić iz njegovog dućana sportskom opremom – možda mu gura reket u guzicu? (simptomatično je i što si je lik istetovirao lavića na leđima, nešto kao Simba iz Lion Kinga). No dosta o njemu, on je samo sprdnja, krenimo na broj TRI, pravog bolesnika:

3.

Jednom davno bio jednom jedan bolesnik. Zvao se... Pjer. Upustila sam se, glupa ja, u vezu s Pjerom koji je bio pred prekidom sa svojom djevojkom Padavičarkom (tako sam je zvala jer je Pjer naveliko i naširoko pripovijedao o njenoj epilepsiji iliti padavici, kako se to po hrvatski kaže), ali govorio da će je ostaviti kroz mjesec ili slično, kad bude dobra prilika. Mjeseci su prolazili, a ta djevojka je i dalje bila njegova jedina djevojka, dok je sa mnom planirao ljetovanje. Govorio je da je ne može ostaviti jer ima epilepsiju. Zvala sam je padavičarkom jer često je padala i gutila se u pjeni koja joj je izvirala iz usta kao kad stavite šumeći C vitamin u limunadu od pravog limuna. Isprobajte, izgleda kao pjena za gašenje požara. Da, ta padavičarka... Bila je i usporena, govorila u slogovima, zvučala je onako kao su zvučale potrgane audio kasete iz '90ih. Znate ono kad se vrpca već izvuče, a vi je nasilno i dalje želite slušati jer su baš na toj kaseti najljepše pjesme, lijepe poput onih što se prodaju na kartonskom štandu u zagrebačkoj Dubravi. Dakle, kad mi je ta djevojka željela reći: ''Kurvo, lažeš da si s mojim Pjerom, Pericom!!'' , to bi zvučalo ovako: ''Kkkuuuu-uuu-uuurr-vvoooo, laaaa-aa-aaa-žeee-eee-eeeeeeeeš daaaaa...daaaaa siiiii-iiiiii-iiiii s... moooo-ooooo-ooooo-ooooojiiiiiim, P-peee-eeeeeer-iiiicooom.....!''

Uopće nisam razumjela što ona govori: ''Što? Ništa ne razumijem o čemu pričaš. Kažeš da imam tvoju pernicu?'' – ma nije žena kriva što je teško bolesna i usporena zbog lijekova, no jednom me pod utjecajem alkohola napala u jednom klubu i pokušala me udariti u glavu s dvije pune pivske boce – svi znamo da su lijekovi, epilepsija i cuga jako dobra kombinacija. Na sreću, intervenirali su zaštitari. Tada je Perica shvatio da je, kako se u narodu kaže, vrag odnio šalu te stao pripovijedati cijelom zagrebu da sam ja osoba koju površno poznaje, dapače, da me vidio svega jednom ili dva puta negdje vani, u nekom pijanom društvu te da smo razmijenili u životu samo nekoliko rečenica. Onako kao što poznanici rade. No ja, osoba koja nisam the bitch to fuck with, odnosno, nisam osoba koju će netko, da prostite, zajebavati, sjela sam za kompjuter te isprintala 52 stranice Pjerovih i mojih razgovora preko različitih internetskih sredstava za dopisivanje i lijepo to dostavila padavičarki na kućnu adresu. Kako je padavičarka mnogo puta u napadima padavice pala na glavu, tako je i povjerovala u Peričinu pripovijest u koju ne bi povjerovalo ni četverogodišnje dijete s downovim sindromom. Priča je glasila otprilike ovako: Ja sam psihički bolesna kurva opsjednuta njime koja je cijeli internetski ispis razgovora lažirala i pisala ga četiri mjeseca. To što sam znala sve o njenoj bolesti, čak o bolestima njenog ružnog psa (koji je vjerojatno krepao u mukama pred njenim očima, a ona dobila napadaj padavice), datume operacija tog istog ružnog psa, datume Pjerovih ispita na fakultetu, dane kad ga je zaboljela glava i koliko je puta bio na WCu, to je sve bilo zato što sam unajmila detektive, vjerojatno FBI, a moje fotografije s njime su napravljene u photoshopu.

Ah, što da vam kažem. Ta je djevojka bila glupa kao, što bi se reklo, četiri kurca u 12 kila sladoleda,a taj momak sada hoda s jednom meni prilično dragom i vrlo lijepom djevojkom i vjerojatno, ako me ikada spomenu, pripovijeda o meni sve gore navedeno kao padavičarki. Samo što ova nova nema padavicu.

Eto dečki, dosta je bilo primjera, imam ih još, ali nisu toliko cool. Sada vam je vjerojatno jasno zašto treba pričati loše o svim bivšima. Zato što vi niste krivi što ste nabasali na psihopate.

Čuvajte se, i pazite s kim se upuštate u veze. Mene vole jer imam ''lude priče o vezama''. Nemojte da zbog toga vole i vas.

Pogledajte gornji video. Bila sam dobre volje kad sam ga snimala.

Pusa.