Autor: Nina Gavranić, 01.10.2011.

Redovno idem na sve sajmove knjige. Ali, niko me nikada tamo nije uslikao. Uvjek me slikaju u kafani. Zbog toga imam hiljadu pijanih trash slika i niti jednu pametnu i produhovljenu. Kunem se da prolazim ispred kamere i na pristojnim dogadjajima. Ali, tad nikome nisam zanimljiva.

No, to ovde nije tema. Kao i svi pametni i načitani ljudi, obično biram pametne knjige kao što su „Stepski vuk“, „Lovac na zmajave“. Sama sebi jebem mater. Koga briga kako žive djeca u Afganistanu? Ko još može da broji unutršnje ličnosti ukoliko nije ozbiljno šizofreničan? Ima li od toga para? Ne. 
Opterećena crnim mislima, sa malo para u novčaniku čvrsto odlučujem da ovaj put neću kupiti ništa teško ni misaono. „Gola istina“-pisac Nives Celzijus. Slika Nives u korzetu. Cijena je ok. Uzimam je. Ok Nives, ajd da i ti malo zaradiš Moram priznati da mi je uvjek bila simpatična iz razloga:
1. 99% žena koje je mrze sve bi dale da budu ona
2. 99% muškaraca koji kažu da je kurva rado bi bili s njom
3. Ako nekoga toliko ljudi blati, mora da je super lik
Pročitala sam je za jedno posljepodne. Jako zabavna knjiga i uz to ne ostavlja gorčinu u želudcu. Ovo je priča o jednoj ženi koja se bori za svoje mjesto pod suncem. Prije toga sam pročitala knjigu „Hiljadu sjajnih sunaca“. Radi se o ženama u Afganistanu, koje bi isto tako rado da se izbore za svoje mjesto. I njih gledaju kao komade mesa. Samo, one ne mogu upotrijebiti svoju ljepotu za svoju korist. Moć žena u afganistanu je pokrivena crnim velom, a nasa draga Nives je svoju ljepotu iskoristila mudro i maksimalno, i njena priča se završava sretno.

Nemam pojma gdje mi je sada „Gola istina“, nivesicin korzet je učinio da se jednostavno razgrabi. Nema veze, izdaće ona drugu.