Autor: Ela Matijević, 29.08.2011.

Željko Kerum je čovjek koji je dobio poslanje od Boga – tako barem tvrdi njegova promoćurna sestra Nevenka Bečić. Dok šećem splitskom rivom mota mi se po glavi ta njezina mesijanska izjava. Bit će da je Kerum faraon ili reinkarnacija Luja XIV. jer samo su takvi tipovi “dobivali poslanje od Boga“. Sjedam na terasu i vrlo brzo shvaćam da sam zaista u Splitu jer dugo, dugo čekam da mi se konobar smiluje i pita me što ću popiti. I dolazi on napokon i već kad sam ga mislila počastiti s malo nervoznim tonom s visoka dok naručujem tu kavu, razoružao me njegov milozvučni dalmatinski naglasak, osmijeh kojim se ispričava što sam čekala i tipičan galebarski diskurs: “Ma vidija san ja vas, gospojice, ko vas ne bi primjetija, al omeli su me ovi vražji turisti na drugoj strani terace...“.

Kako god bili prozirni ti dalmatinski uleti, nama purgericama će uvijek biti zericu simpatični. Ima nešto privlačno u toj južnjačkoj sirovosti i direktnosti. I onda se opet  sjetim Željka Keruma i pitam se koja je on sorta Dalmatinca? Sirov i direktan definitivno,  ali ta njegova direktnost ne zvuči nimalo šarmantno. On je vrsta Dalmatinca koji je samouvjerenu direktnost pretvorio u neuku nepristojnost. I kao takav, nepristojan, politički neuk, grub i zatucanih stavova stoji na čelu jednog divnog grada kao što je Split. Jedini njegov potez u ove dvije godine, koliko je na vlasti, koji mogu pohvaliti jest to što je napokon oštrigo' one svoje crne zanosne lokne. Hodam Marmontovom i u izlogu ugledam knjigu naslova “Kerum i propadanje Splita“ Vladimira Matijanića te pomislim kako taj naslov dobro ocrtava trenutno stanje u gradu pod Marjanom. Pitam prijateljicu Splićanku: "Zašto je Split u kurcu?", a ona mi kaže: "Doselila su se okolna stada". Na što joj odgovaram da ne bude tako gradski umišljena, pa nisu ljudi sa sela zatucana masa. Oni samo imaju drugačije običaje i navike, ali problem nastaje jer se ni malo ne žele prilagoditi novoj sredini. Oni i dalje drve po svome. Valjda misle da bi se okolina trebala prilagoditi njima. Takva je i logika Željka Keruma, tog trgovca-poduzetnika- gradonačelnika koji voli odvajati ove svoje posljednje dvije funkcije, iako je više nego očito da si debelo pogoduje u tom svom bipolarnom rascjepu – Željko gradonačelnik, Željko poduzetnik. I što je najgore, građani Splita su mu omogućili da tu svoju prostačku logiku - “vi ćete se meni prilagoditi, ja imam pravo parkirati svoj Maybach di ja želim”- prosipa ulicama ovog prekrasnog grada. Meni uopće ne smeta njegov skupocjeni vozni park niti me ispunjava zavišću. Jer mora mu se priznati, nos za biznis ima i vješto je kupovinom na veliko i prodajom na malo po niskim cijenama privukao prve kupce u svoj davni supermarket te od tada napravio carstvo. Respekt, pare oplodit zna i ovaj tekst uopće ne bi nastao da je Kerum ostao u svojoj domeni kontroveznog poduzetnika. Ali jok, da ne kažem JOKER, omilila se njemu pomisao na vlast. Poželio on malo u politiku i eto ti njega kao gradonačelnika. Rekli su mu da je moć u politici, a žene vole moć, a Željko žene voli više od svega. I tako on sad caruje Splitom. Pravo od Boga poslan, kako reče njegova seka. Pribojavam se da će počet cezarovski jahat i na državnom nivou.

Ako se njegovo biračko tijelo ne zapita tko je Željko Kerum i kome zapravo daju svoj glas? On je jedan  pravi pobožni čovjek koji želi izgraditi golemi kip Isusa na Marjanu kao potvrdu svojih katoličkih nazora, njemu je obitelj na prvom mjestu, Bog, opet obitelj, domovina pa Hajduk. Jedino mi se nešto u tu štoriju o bogo-gojaznom katoliku dobro ne uklapa – njegov razvratni život daleko od kućnog ognjišta. Vjerojatno je sve te hostete bario s krunicom u đepu dok mu je žena doma ranila dicu. Lamatao je on svojim crnim loknama na sve strane, zažmirivši pritom na krščanski nauk kojim se toliko diči, sve dok mu nije uspjelo jednu hostesu napumpat.

Onda je onako krščanski ženu i djecu ostavio preko telke i opet se u svojoj maniri pozvao na Boga, jer “šta se može, Bog je tako tija”. Ajde barem je muški priznao preljub i zakonitu riješio svojih daljnjih seksualnih eskapada jer valjda ni on nije mogao biti toliko licemjeran pa i dalje pred Bogom i narodom lagat i ženu i ljubavnicu i sebe. Nakon toga je svoju hostesu učinija pravom poslovnom ženskom čije ambicije sežu sve do sječe šume na Marjanu. No čak mi je i mrsko što se moram baviti njegovom privatnom sferom, ali upravo Kerumov privatni život postavlja pitanje: Nije li Željko Kerum najgora vrsta licemjera jer privatno živi poput faraona, a javno se poziva na skromno podrijetlo i navodno razumije "malog čovika" ili to što svoje razvratništvo pokušava sakriti iza katoličkog svjetonazora? Ja bi molila Keruma nek me riješi prijepora: jel on Kerum zavodnik, kovrčavi playboy doživotno slab na hostese ili je on Kerum obiteljski čovjek, kojem je poštovanje tradicije iznad svega te nikad ničim ne bi htio uvrijedit Boga?Tek toliko da ljudi koji glasaju za njega, znaju za koju lepezu vrijednosti glasaju. I da ne mislite da nekome moraliziram, meni uopće ne smeta njegovo osvajanje ženskih srdaca van bračne luke (to bi trebalo smetati njegovim ženama koje imaju nevjerojatnu sposobnost žmirenja na sva četiri oka), al ono što me smeta jest to da se pritom diči svojim katoličanstvom.

E, to je licemjerno. Jer, pravi playboyi ne pitaju Krista dopuštenje za švrljanje!

Nota bene, dragi Željko, 

ja sam ti nisam jedna od onih tebi tako mrskih "jugoslavenskih novinarki". Moj jedini krimen iz tog razdoblja naše povijesti je što sam bila zadnja generacija koja se primala u pionire, pa mi ne možeš prišiti kako mojim venama kola jugoslavenština. Ajde probaj smislit neku drugu uvredu za nas pogane kritičare tvoga lika i djela.  

Jedino me nakon ovog teksta malo strah njegove seke Nevenke Bečić. Iako se moje

podrijetlo može pohvalit onom “Čuvaj se senjske ruke”, mislim da bi od Nevenke pobrala

belaja.