Autor: Elliot, 21.12.2011.

Ne razumijem zašto neki ljudi imaju toliku potrebu lagati. Kako je uopće moguće biti tako pun sranja? Hoće li te to napraviti boljom osobom u odnosu na druge? Što time dobivaš? Samo sebe potkopavaš i gubiš se u svijetu iluzija.

Zapravo, otprilike ovako je to izgledalo:
Što je rekla: „E, bokte, kuiš, dobila sam karte za Bon Jovia i iako nemam novaca, mogu si priuštit put u Zagreb i natrag! Zakon, e.!“ Kao za vrijeme koncerta, online na fejsu: „Isse, kak je dosadno na koncertu, ubit ću se, bolje da nisam ni išla.“DA, NA KONCERTU BON JOVIJA JE STVARNO JEBENO DOSADNO. 
Što je stvarno bilo:  Sjedila je doma u pidžami, prežderavala se slatkišima, vjesila na fejsu i govorila ljudima da je na koncertu Bon Jovija iako nema ni sedam kuna za kavu. 

Mlada gospođica, nazovimo je Fatima, htjela je dobiti „OH NE, ZAR STVARNO, TAKO SAM LJUBOMORAN!“ reakciju od svojih frendova, ali umjesto toga dobila je „meh, i don't care.“

Čemu potreba srati da ideš negdje ako ne ideš, da ti se dogodilo nešto prokleto dobro ili prokleto loše?!? Kao da ćeš si time poboljšati reputaciju! Mislim, odakle se stvorila tolika potreba da budemo bolji od drugih? Kada je život postao natjecanje? Vrijedim li ja više ako sam napravio ili kupio nešto što onaj drugi nije? Povećava li to moj jebeni ego? 

Druga situacija: „E, sjedimo ti mi na klupi i pušimo i dođe mi lik iza leđa i onak mi kuiš stavi cigaru na leđa i vrti pa mi je propalio tri sloja kože, a ja nisam ni osjetila pa mi je tek poslije frendica rekla kako mi je majica krvava. Bokte, e.“

KOJI KURAC?!?! Kao da će ti netko povjerovat da ti je lik stvarno ugasio cigaru od leđa, a ti jadna nisi ni osjetila i sad patiš, a flaster ti se odljepljuje (čovječe, koja smola).

Pretpostavljam da se sve to događa zbog kompleksa manje vrijednosti te da ljudi ne dobivaju dovoljno pažnje pa imaju potrebu izmišljati kojekakve geschichten da bi se osjećali bolje i nadmoćnije. Vrijednije. 

E pa znate što? Zabijte si vaša sranja znate već gdje jer me čisto zaboli reproduktivni organ za vas. 

A to si pričaj mami svojoj, ne meni.